Mentalno zdravlje mladih

Mentalno zdravlje mladih

Mentalno zdravlje, prema novijim definicijama, porazumeva odsustvo mentalnih bolesti i prisustvo psihičkog blagostanja.  Pozitivni i negativni faktori koji utiču na mentalni status svakoga od nas uočljivi su na nivou pojedinca, porodice, zajednice i društva u celini.

Neki od faktora koji pozitivno utiču na mentalno zdravlje dece i mladih jesu pozitivno iskustvo ranog afektivnog vezivanja, skladan partnerski odnos roditelja, pozitivna predstava selfa, podržavajući odnosi u sredini u kojoj dete raste (porodica, vršnjačka grupa, škola), bezbedno okruženje, optimalan razvoj emocionalnih i socijalnih veština itd.

Faktori koji negativno utiču na mentalno zdravlje mladih jesu negativno iskustvo afektivnog vezivanja u interakciji sa roditeljima ili staraocima, fizičke bolesti, zlostavljanje i nasilje nad detetom ili u porodici, neprihvaćenost u sredini (porodica, vršnjačka grupa, škola), nerazvijene socijalne I emocionalne veštine, socijalna izolacija, siromaštvo, izostanak podrške od strane institucija, ratovi I dr.

Adolescencija, burno vreme transformacija I procesa sazrevanja celokupne ličnosti, najvećim delom jeste šansa za intenzivan razvoj ličnosti, ali je istovremeno i rizičan period u kome se može ispoljiti neki ozbiljniji psihički konflikt. Psihički konflikti mladih se najčešće mogu rešiti u ovkiru postojeće psihosocijalne mreže. Kada ta mreža nije dovoljna, potrebno je potražiti stručnu podršku. Izostanak podrške, javljanje depresije ili drugih mentalnih bolesti, onemogućavaju emocionalni, društveni i intelektualni razvoj mladih, smanjuju angažman u obrazovanju, smanjuju kontakte sa drugima I dr. Bez odgovarajućeg tretmana, ova stanja iz mladog doba mogu postati doživotni saputnik. Zarad što plodonosnijeg razvoja mladih, između ostalog, potrebno je pružiti im saosećanje, razumevanje, toleranciju, jake ali fleksibilne granice, odgovarajući vrednosni sistem I jasna pravila. A da li to naši mladi imaju?

Iza nas je period pandemije COVID-19 koji je uticao na povećan osećaj usamljenosti, depresije i anksioznosti, povećan je broj suicida (vodeći uzrok smrti mladih) i pokušaja samoubistva kod mladih. Pre pandemije, a I sada, svedoci smo ratova, ekonomske krize, kraha vrednosnog sistema, disfukcionalnih porodica, prezaštićene dece, “nevidljive” dece.

Klinička zapažanja Ekspertske podgrupe za mentalno zdravlje I razvoj mladih Ministarstva zdravlja Republike Srbije (2003. godina) pokazuju sve veći broj mladih sa specifičnom uzrasnom psihopatologijom (depresivna stanja, samoubistvo, poremećaji ponašanja, zloupotreba psihoaktivnih supstanci, delinkventno ponašanje).

Istraživanje koje su sproveli u 11 gradova u Srbiji dalo je sliku povučenog, sumnjičavog, zabrinutog i nervoznog mladog čoveka, koji ima imperativ da bude savršen (kvalitativna analiza odgovora koji u grupi rizičnih značajno prelaze 10%).

Trećina srednjoškolske populacije manifestuje znake mentalnih problema i poremećaja. Ugroženije su devojke, koje izveštavaju o višem stepenu anksioznosti I depresivnosti, i adolescenti u urbanim sredinama (Ćurčić, 2005).

Novija istraživanja pokazuju da se u adolescentnom periodu sve češće srećemo sa zavisnošću od kockanja, hrane, video igara i Interneta.  

U našoj zemlji, u grupi ispitanih uzrasta od 17 do 35 godina 51% njih jesu pušači (Jugović, 2004). Sa pušenjem cigareta se počinje čak I sa devet godina (najčešće sa 15 godina), a 64% mladih je probalo cigarete.

Pušenje je u velikoj meri povezano sa drugim nepoželjnim oblicima delovanja jer se kod konzumenata formiraju zavisnički modeli ponašanja i tipovi ličnosti (Stanojević, 2013).

Prema rezultatima istraživanja iz 2006. godine u na našim prostorima alkohol konzumira čak preko 91% mladih uzrasta 18-20 godina, redovno 16 % njih., Lake droge konzumira skoro 12% mladih, redovno 2% njih (Mitrović I sar., 2006).

Teže droge (ekstazi, kokain, heroin) je probalo 24% ispitanika (Jugović, 2004).

Istraživanje profesorke dr. Dragane Stanojević (2013) pokazalo je da adolescenti sa Kosova I Metohije imaju niže pozitivno mentalno zdravlje u odnosu na adolescente iz centralne Srbije čime se višestruko povećava procenat  adolescenata sa anksioznim i depresivnim simptomima, a opada zadovoljstvo  porodicom i školski uspeh, smanjuje se broj bliskih prijateljstava, a povećava broj  sati provedenih na Internetu. Ovu razliku je lako objasniti spoljašnjim faktorima, pomenutim na početku teksta, koji utiču na mentalno blagostanje svakog pojedinca.

Mentalnog zdravlje mladih možemo unaprediti osnaživanjem njihovih psihičkih kapaciteta za suočavanje sa raznim  životnim situacijama kroz podršku, ljubav, razumevanje I razgovor, ali I unapređivanjem sistema podrške na državnom nivou. Najveći broj gradova u Srbiji nema institucije čiji je primaran zadatak podrška mentalnog zdravlja mladih. Srećom, sve je veća otvorenost društva ka korišćenju usluga psihologa I psihoterapeuta, a mnogi od njih pružaju mogućnost online rada. Psihoterapija, pogotovo analitički orijentisana, prema rečima psihijatra dr sci med Vojislav Ćurčić, omogućava da se koriguju i/ili otklone faktori koji su ometali normalne razvojne procese, I da se omogući dalji put adolescenta ka zrelosti, nezavisnosti i odrasloj funkcionalnosti.

,,Adolescencija se može shvatiti i kao šansa, ne samo za prevazilaženje aktuelnih psiholoških problema i psihopatologije, već i za buduće dobro psihosocijalno funkcionisanje i dobro mentalno zdravlje” (Ćurčić, 2005).

Diplomirani psiholog, edukant eklektičke psihoterapije Jelena Radojković.

Југовић, А. (2004). Ризична понашања омладине. У: С. Михаиловић (ур.), Млади загубљени у транзицији (стр. 177-204), Београд: Центар за проучавање алтернатива.
Митровић, Д., Смедеревац, С., Грујичић, С., & Чоловић, П. (2006). Типолошки приступ ризичном понашању адолесцената. Зборник Института за педагошка истраживања, 1, 264-278.
Ćurčić, V. (2005). Mentalno zdravlje mladih–rizik i šansa. Mental health of the young–risks and chances, 87-107.
Stanojević, D. (2013). Korelati mentalnog zdravlja adolescenata srpske nacionalnosti sa Kosova i Metohije. Универзитет у Нишу.