Trebalo bi da budeš odličan čitalac i da se upoznaš sa literaturom mnogih zemalja i kultura. U velikim književnim ličnostima pronaći ćeš ljude koji znaju barem koliko i psihijatri i psiholozi o ljudskoj prirodi. (Ana Frojd)

Doprinos književnosti razvoju psihoanalize priznavao je još njen začetnik, Sigmund Frojd. Na govor Tomasa Mana za njegov sedamdeseti rođendan, Frojd odgovara: „Pesnici i filozofi otkrili su nesvesno pre mene: ono što sam ja otkrio jeste naučni metod koji omogućava da se proučava nesvesno” (Trilling 1961: 34).
Mnoge teme u književnosti (smrt, sigurnost, usamljenost, traganje za samim sobom, ubistvo, incest, perverzija, patnja, seks) jesu predmet psiholoških istraživanja, a i mnogi psihički sadržaji (sećanje, potiskivanje, zauvek izgubljeni delovi lične prošlosti, oživljavanje zaboravljenog duševnog stanja, strah, krivica, ambivalencija, zavist) u književnosti su dovedeni u fokus i intenzivirani, ili im je tu dato pravo da „dođu do reči”. Što je još važnije, kako primećuje prof. dr Milorad Todorović, književnost ukazuje na puteve kojima duh kreće da bi istražio samo ljudsko postojanje (Todorović 2015: 384).
Zašto je onda važno da čitamo zajedno?
Zajedničko čitanje može imati značajan uticaj na ljudsku psihu, posebno u kontekstu psihološkog razvoja, socijalne povezanosti i emocionalne podrške. Prethodnih nekoliko meseci vođenja književnog kluba, navelo me je na promišljanje o sledećim uticajima koje je klub imao na sve nas učesnike:
- Razvijanje empatije i razumevanja: Čitanje različitih priča i perspektiva može učiniti ljude osetljivijima na tuđe emocije i životna iskustva. Kroz diskusije, članovi kluba stiču dublje razumevanje za različite ličnosti i situacije.
- Podsticanje samootkrivanja i ličnog razvoja: Književni tekstovi koje grupa čita često pokreću lična pitanja i razmišljanja koja mogu dovesti do dubljeg razumevanja sebe. To može uključivati suočavanje sa sopstvenim emocijama, preispitivanje uverenja ili otkrivanje novih aspekata ličnosti.
- Smanjenje osećaja usamljenosti i podrška mentalnom zdravlju: Zajedničke aktivnosti poput čitanja i razgovora o pročitanom mogu da podstaknu osećaj pripadnosti i prihvaćenosti. Članovi kluba imaju priliku da se osećaju kao deo zajednice, što može smanjiti osećaj usamljenosti i poboljšati kvalitet mentalnog zdravlja.
- Razvijanje komunikacionih i socijalnih veština: Književni klubovi pružaju priliku da članovi izraze svoje mišljenje, razvijaju argumentaciju i slušaju različite stavove. Ovo podstiče bolje komunikacione veštine i omogućava ljudima da se bolje nose sa neslaganjima u zdravom i podržavajućem okruženju.
- Rad na ličnim i zajedničkim vrednostima: Kroz analizu likova, motiva i ideja u knjigama, učesnici mogu promišljati o vrednostima i moralnim dilemama koje su relevantne i u njihovom životu. Ovo iskustvo može doprineti dubljem osećaju etičkih i životnih principa.
Zajedničko čitanje u okviru književnog kluba u EC-u „Mala plava zvezda” ne predstavlja biblioterapijsku grupu i nije zamena za psihoterapijski rad, ali jeste jedan od načina na koji svaki učesnik može produbiti samorefleksivnost.
Literatura:
Todorović, Miodrag (2015). „Psihoanalitička stvarnost proze” u Zbornik radova Filozofskog fakulteta (god. 45, br. 4). Priština: Filozofski fakultet, 2015: 383‒410.
Trilling, L. (1961): Freud and Literature. In: The liberal Imagination. London: Mercury.